Rahmetli Meho Suša rođen je 20. maja 1957. u mjestu Dol, općina Visoko.
Nakon teške bolesti, Meho Suša je umro 19. oktobra 2008.g. u MKC Sarajevo.
20. oktobra sahranjen je u haremu džamije koju je kao vakif sagradio 2005. godine, u
svom rodnom selu. Četvrto je, a ujedno i najmlađe dijete svojih roditelja, Meho Suša bio je po zanimanju kvallificirani bravar. od 1978. do 1996. bio je radnik IGM-a u D. Moštru.
Početkom devedesetih kao dopunsku djelatnost pokreće proizvodnju suhomesnatih proizvoda i kao autoprevoznik.
Vlastito preduzeće osniva 1999. godine, a 2000. otvara benzinsku pumpu u D. Zimči. Od 2007. bavi se uvozom smrznutog mesa, dok je benzinsku pumpu u Visokom otvorio 2004.
S projektom Farmi za tov junadi i uzgoj mliječnih krava krenuo je u poslovnoj 2005. Najsuvremenija industrijska klaonica instalirana je 2006.
Prvu vjetroelektranu u ZDK instalirao je u tekučoj 2008.
Meho Suša je jedan od rijetkih ljudi koji je sav svoj radni uspjeh ugrađivao u razvoj vlastitog kraja i jedan je od rijetkih donatora-vakifa čiji niz hajrata impresivan.
Svojim poslovnu filozofiju Meho je crpio iz vlastitog okruženja, malog poduzetništva i velikog entuzijazma. Poslovnu doktrinu nosio je kao usud svoje porodice, a radnu disciplinu kao vlastiti izbor.
"Meho je izvanredna serija privrednika, ako se može tako kazati, i kamo sreće da visočka uža i šira regija ima još takvih ljudi, u tom slučaju ne bi bilo nekih većih problema ni za privredu Visokog, ni za radna mjesta. Žao mi je što je otišao tako rano, posljednja godina je bila puna njegovih ambicija i želio ih je ostvariti, kao da je znao da će otići tako rano, nedavno smo razgovarali o nekim novim zajedničkim idejama. O Mehi se može mnogo reći, sve je u svijetlom izdanju. Nadam se da će njegova porodica, familija i komšije nastaviti njegovim putem. Odnos Suša commerce i IGM Visoko je bio jako dobar, on je bio jedna od podrški prilikom privatizacije IGM-a, međusobno smo se radovali svakom uspjehu IGM-a i "Suša commerce". Zajedno smo razgovarali o potrebi benzinske pumpe u Zimči, mnogo će mi nedostajati Meho Suša. Ostat će dobro sjećanje na Mehu, neka niko ne zaboravi doprinos koji je dao društvenoj zajednici, uvijek je mislio na druge. Prije 30-tak dana kada sam razgovarao s njim rekao je će mnogo toga uraditi kada ozdravi“, rekao je Mustafa Uzunalić direktor IGM d.o.o. u D. Moštru, koji je bio među prvim poslodavcima Mehe Suše, ali i jedan od partnera u poslovnim projektima.
„Meho Suša je u prvom redu bio privrednik, ratar i stočar, znam ga kada je imao jednu kravu, a sada ima stotine tovnih junadi i krava. Bio je veliki radnik i entuzijasta, sve ono što je bilo stručno i kvalitetno nastojao je prenijeti na svoju farmu u Kološićima. Znao je cijeniti svačiji, ali i svoj rad. Imao je mnogo ideja i uvijek je prihvatao tuđe savjete, njegova neostvarena želja je da napravi farmu od 1000 muznih krava. Svi su ga ljudi cijenili. Poslije Mule Hodžića, Meho Suša je sigurno privrednik koji se u narednih 10 godina neće pojaviti na ovim prostorima. Izgubili smo jednog velikog čovjeka, koji će ostati u lijepom sjećanju“, istakao je Ahmet Kurspahić direktor JP Veterinarska stanica u Visokom i predsjednik OO SDA , koji spada u red onih ljudi koji su s rahmetli Mehom Sušom surađivali po mnogo osnova.
Mirza Zečević kao općinski uposlenik u resoru za privredu pratila je razvoj mnogih visočkih firmi, a o poduzetničkim inicijativama rahmetli Mehe Suše kaže: „Mehu Sušu poznajem od njegovih prvih radnih dana, od malog poduzetnika do današnjeg velikog privrednika. O Mehi Suši bi se moglo govoriti s dva spekta, o Mehi kao privredniku i kao čovjeku. Njegovim najbližim ću ostaviti da govore o njemu kao čovjeku. Meho Suša se nije zadržao na malom prevozniku, nego je izrastao u velikog privrednika. Bio je dobar privrednik i vizionar, bavio se poljoprivredom ne znajući da je poljoprivreda usvojena kao osnovna strategija razvoja općine Visoko, predpostavljam da će njegovim stopama nastaviti njegova familija. Meho Suša spada u one ljude koje nije bilo stid da pita i da na bilo koji način dođe do znanja koje mu je potrebno za njegov biznis. Uspjeh njegovog biznisa nije usrećio samo njega, nego i njegove uposlenike i one oko njega, pa čak i ovu općinu, imajući u vidu da je Meho Suša na području Ze-Do kantona bio jedan od većih poreskih obveznika, o svemu tome govori veliki broj ljudi koji su došli ispratiti Mehu na dženazi“.
Meho Suša je razvijao, uz svoj poduzetnički duh u svojoj porodici i u poduzeću, lokal-patriotski entuzijazam i dobroćinstvo. Veliki je niz njegovih donatorskih poduhvata. Iza njega su ostali mnogobrojni hajrati. Midhat ef. Čakalović je bio imam džemata u kojim je rođen, u kojem je odrastao i na kraju, u kojem je ukopan Meho Suša: „Možda Vam neću moći o Mehi govoriti nekim kitnjastim riječima, nisam u stanju ni kao privredni ekspert govoriti o njegovim dostignućima u tom segmentu, ali o Mehi kao čovjeku koji svojom dušom ostavlja duboki trag, o Mehi Suši kao prijatelju koji me je prijateljski znao saslušati i poslušati mogu govoriti. Pred odlazak u Španiju posjetio sam Mehu i pitao hoće li mu biti teško, ako mu dođem u posjetu, rekao je da dođem. Mogao je sa svim ljudima, rijetki su ljudi koji mogu sa svima, to je Božji dar, za sve ljude je imao razumijevanja. Veliki islamski mislilac je o svome prijatelju kojeg je izgubio i slušajući ljude kako o njemu govore iskazao sljedeće „On bijaše poput zdravlja, počesmo ga cijeniti tek kad ga izgubismo“. Imaju ljudi koji su oličenje svoje porodice, koji svojom smirenošću uspiju podići svoju porodicu, imaju ljudi koji su oličenje svoje mahale i njihov nestanak ostavi dubok trag na tu mahalu, postaju sinonim te mahale i imaju ljudi koji su oličenje svog kraja, ali i naroda. Meho je oličenje ovog našeg i vrema, i Bosne i onoga što bi trebalo biti cilj svih velik ljudi, da budu spremni saslušati svakog čovjeka, i da svakom čovjeku pomogne. Prošle godine pred Ramazan kad smo bili na godišnjici njegovog rahmetli oca i kad sam mu kazao da sam u Bratuncu upoznao jednu ženu koja je napravila štalu i ima dva sina s kojim se vratila, ali nikako da dobije kravu koje se tamo dijele, on je rekao „dođi imam kravu od dvije godine, ja ću ti naći prikolicu, ti samo nađi onog tko će ti to odvoziti“, nakon tih riječi nisam imao hrabrosti da tražim nekog da mi odveze, nego sam sam to učinio. Meho Suša je čovjek koji nikada nije zaboravljao kraj iz koga je poticao, pa ni svog rođenog oca, za sinove kao što je on imam smao riječi veličine i hvale, a kaže Muhamed a.s. „da je proklet onaj kod koga roditelji dočekaju starost, a on s njima ne zasluži Božju nagradu i dženet“. Mehu Sušu poznajem od onih dana kada je bio pripadnik radničke klase, kada su njegova djeca dolazila u mekteb kod mene, znam da je i tada kao roditelj bio brižan i jedan je o rijetkih ljudi koji je imao imetak, a koji je uspio odgojiti vlastitu djecu, mislim da mu je to bilo najveće bogatstvo, nadam se da će tim putem plemenitosti nastaviti njegovi sinovi i kćerka“
Meho Suša i poduzetnički projekt "Suša Commerce" nastavit će živjeti kroz porodicu rahmetlije. Naša je obveza, njegovih sugrašana i prijatelja da uspomenu sačuvamo trajno.
Meho Suša je bio, i umro kao takav, veliki radnik i neumorni entuzijasta. On je sinonim za uspjeh malog radinog čovjeka, čiju istrajnost nikada nije pomutila državna birokracija, politikantska demagogija, niti isprazna mahalska filozofija.
Uspjesi ovoh čovjeka su rezultat rada i upornosti, putokaz za razvoj ove regije i zajedničke nam države. Uspomena na Mehu Sušu odgovornost je svakog građanina ovog grada.
www.magazinplus.eu
